Probudi se, vrijeme je

Pokreni se, slijedi svoje snove, sigurno ćeš ih nekad stići. Nikada ne znaš kako će se ostvariti. Nauči cijeniti sebe i drugi će te sigurno poštovati. Nemoj zaboraviti važne stvari u životu, ljubav, sreću, maštu i ljude koji te čine sretnim..

03.11.2017.

Graditelj Bob

Rođeni čisti, bez grijeha, bez ijedne fleke na dusi. Dobili smo to kao temelj na kome cemo graditi i oblikovati naše stanovište.Graditi i rušiti sami i uz pomoć familije, prijatelja komšija, učitelja, knjige... Od toga zavisi u čemu ćemo provesti naše dunjalučko vrijeme. U idealnoj situaciji to zidamo od cigle sa čvrstim stubovima i šarenim zidovima, otvorenim vratima i toplim sobama da se sami osjećamo dobro i gostima da bude udobno. Nerijetko nam podvale neki okrugao kamen i loše stubove pa tako nastavljamo dalje dok se to ne uruši. Šta sad? Ajmo Jovo na novo. Vraćamo se temelju i uviđamo koji materijal će biti najbolji za gradnju našeg doma. I tako sve iz nova gradimo dok me dostignemo željeno blagostanje. Dugogodisnji mrkotrpan rad moze iscrpiti pa ostatak života budemo pod ruševinama ili kao podstanari tuđih ruševina. Samo uporni i strpljivi pređu ciljnu ravninu. Oni se bore i ustrajni su u svojo namjeri i kao takvi će izgraditi čvrst i topao dom . Biće i onih koji ce im uporno podvaljivati stare i oronule kamenice, a oni ce ih prepoznati, zhavaliti se i onda ih odbaciti. Nakon toga nastavljaju dalje i uranjaju u arhitekturu knjiga i gradnju mostova, proširuju svoje vidike i pomažu drugima da ih prošire. Mostovi spajaju i povezuju, učvršćuju, dovode te do mjesta na kojima ćeš steći nove spoznaje i učvrstiti stare. Sto vise znam, moja vjera se povećava!

05.01.2016.

Teci rijeko

Inace? Jos sam pizda pustam da se sve odvija nekim sudbinskim tokom. Voda ne tece uzbrdo. Tiho krci svoj put prema okeanu dok je ne otruju kise i snijegovi koji se tope. Razljuti se i izadje iz svog mirnog korita ostavljajuci pustos iza sebe. A nastavlja dalje dok se ne utopi u moru kajanja i izgubi u okeanskim prostranstvima, al ne gubi svoj tok. Tamo je gdje je trebala doci. I da, vjerujem da i tamo ima svoj tok dok se ne susretne sa drugom rijekom. Ona joj isprica o svom razoru, pa ako si isti, one se sliju u jedan tok i nastavljaju dalje...

04.01.2016.

Souls

U covjeku se nesto vazda lomi kada je prepleten izmedju proslosti i buducnosti, tek kad je u sadasnjosti onda je slomljen i pocinje da zivi.. objavio sam rat djavolu, nesvjestan svoje slabosti, naivan i hrabar u isto vrijeme sam mislio da ce ici lako. Sad u bitkama koje gubim postajem svjestan svoje slabosti, uvidjam greske na bojnom polju i trudim se da ih vodim drugacije.. Rat jos traje i trajat ce dok se ne poselamim sa ovim svijetom. To me rastuzuje a i ohrabruje i ulijeva novu nadu jer ne znam kada ce Kadija narediti da se Njemu vratim i kakav ce ishod na kraju biti. Nadam se milosti! Svi smo mi u ratu, svjesno ili ne.. borimo se sa demonima, hranimo ih ili ih mucimo, a i to je stvar izbora. Biras sam i trazis saborce, a i oni traze tebe, trazite ravnotezu da bi se stopili sa svemirom u kojem je sve uskladjeno i do posljednje atoma poput perzijskog tepiha satkano. U Njemu je ljubav! On ti je odredio saborca, zato ga potrazi, i on trazi tebe. A znam da nisam onaj stari sto je srecu htio u vinu, a jesam ludi pjesnik koji jos boluje.. Strpljenje i opazanje su najjaci stit, a ljubav i dobrota oruzje koje ce uzdrmati svijet.

02.11.2015.

Borders 2

..."pasose na pregled molim": rece carenik. Pregleda ih i prodjose kontrolu. Nije ih pitao za povod putovanja i nije ga zanimalo. Prosli su i izgubili se u daljini. U kabinu je postavio bombu i ukljucio tajmer na destet minuta. Odmakao se na sigurnu razdaljinu i gledao na sat. Zelio je da vidi kako gori. Eksplozija je bila jaka poput udara groma. Iz daljine je gledao olupine rasute po polju i vatru koja se polako gasi, a zatom pogledao sebe. Nije osjecao nista! Okrenuo se i otisao.

01.08.2015.

San

Ispod tvojih nogu se prostrla kaldrma ovosvjetskog ili nekog drugog grada pored ulicne svjetiljke nalik na onu kao na Petrovaradinu. Noc je bila tmurna a blaga magla je bojila noc. Oronule zgrade je razdvajala kaldrma koja ih je ukrasavala ili one nju. A ti si njih zajedno. Zrak je najavljivao kisu. Dosao sam deset minuta ranije. Po obicaju kasnim kao i ti. Preduhitrili smo jedno drugo. Dosao sam ti s ledja i zastao na trenutak... Osisala si kosu, sad je spustena do ramena. Ta smedja kosa ti fino pada na tamnoplavi kaput. Lijepo ti stoji. Pomislih. Mirno si cekala kao da te nista sa tog mjesta ne moze ppmjeriti. Ni okrenula se nisi. Znala si da cu doci. Prisao sam ti laganim koracima s ledja i dotaknuo te lagano po lijevim ramenu i presao na tvoju desnu stranu. Okrenula si se na desnu stranu i uz osmjeh mi rekla: " Nisi me uspio zeznuti."

25.05.2015.

Kapija

Danas se umire da bi se moglo zivjeti. Kapija nam prica o zivotu i smrti. Zivot je poput munje koja se upali da bi se ugasila. O ti koji sedamdeset i jednu munju prepolovi na pola, s kojim pravom si uzeo sudbinu u svoje ruke? Mozes li zamisliti tezinu suze jedne majke, oca, brata,sestre, drugara, drugarice,rodjaka, komsije, covjeka? I okean bi se te velicine postidio. Danas su zivot i smrt svoje mjesto tisini ustupili. Danas suze nasim srcima poplavu prave. Danas se niko ne pita sta bi s njega bilo i sta ce biti. Danas se pitamo sta bi s tobom bilo Mladosti nasa. Da li bi vasa svjetlost tmurno nebo obasjala, da li bi vasa munja jos neku na nebu rodila, da li bi...? Neka vam je vjecni rahmet i mir dusama. Mi vas zaboraviti necemo.

04.04.2015.

Borders

Sunce je izaslo na lijepo proljetno jutro dok je on sjedio u svojoj kabini za provjeru pasosa. Nije to izgledalo kao obicno radno mjesto. Svoju kabinu je ofarbao raznim bojama i postoje je tu cijeli zivot radio, uredio ju je bas onako kako je njemu odgovaralo. Nije mu lagan posao, radio je u 3 smjene bez pauze i prava na godisnji odmor. Sam svoj gazda moglo bi se reci. Unutta se odvijao zivot. Volio je slikati. Ljude o kojima je mastao je prenosio na platno i kacio na zid. Provodio je vrijeme pricajuci sa svojim slikama unoseci u svaku od njih dio svoje duse. Sve sto je vise o njima mastao, vise su ga proganjale. Nije mogao ni pomisliti da ce im dati svoje boje i da ce ga jednog dana isprazniti. Ali ih je i dalje volio. Zamisljao je kakvu muziku vole pa je stoga slusao i pokusao shvatiti kako bi se oni osjecali. Ako su one patile, i on je patio s njima. Jutarnju kafu bi uz muziku sutke s njima ispijao. Bez ijedne izgovorene rijeci bi se razumjeli. Na granici nije bilo policije ni kolega, samo jedna traka bez mogucnosti prolaska nazad. Mozda zbog toga nije pregledao niti jedan pasos do sada. Ljudi ne vole granice preko kojih se ne mogu vratiti. Zbog nedostatka posla izradjivap je razne predmete. Napravio je jednu narukvicu. Bila mu je draga i najvise ju je nosio na lijevoj ruci. Imao je oscjecaj da mu ju je neko drag poklonio. U tih dvadeset i sedam godina rada ona mu je bila najdraza stvar koju je imao. Jedina stvar za koju se osim Boga vezao. Znao je da je to pogresno i nije volio da de veze iako je sve te stvari sam napravio. Popusta ga... Budi se.. Izasao je vani da osjeti jutarnje sunce na svom licu, da se umije suncevom svejtloscu... cek cek.. ne noze da vjeruje svpjim ocima, iz daljine mu prilaze dva lica. Djeluje poznato, kao neko sa platna koga je nekad nacrtao... i dalje se pri lizava...

21.05.2014.

Sve vas volim

Opet sam cuo plac u daljini. Majka djete doziva,sestra brata ,drug druga svog... Oblak tuge se nad nama svio. Iz oka izvor izbi da srce i dusu ocisti., strah i mrznju odnese pa brat brata opet zagrli. Ljubav i mir nam se vrati i braca ce ponovo dom sagraditi, a stara mati svojom djecom zadovoljna biti.

05.05.2014.

Wish You Were Here

U zadnjem trenutku hvatam voz. Tako je bilo i pri rođenju. Mozda da sam malo sacekao, al jebi ga... to se ne bira, nisam ni tebe birao... ili barem mislim da nisam?! Prolazim kroz dva vagona i ne uspjevam naci samocu. Ovi ovdje mi izgledaju normalno. Djevojka prekrstenih nogu uziva listajuci stranice po njenom izgledu interesantne knjige. Djecak do nje razgovara sa crnokosom djevojkom koja sjedi preko puta njega. Je l slobodno? Odlozio sam stvari, sjeo i odahnuo. Masina je krenula. Ponovo su te sekunde djelile od kasnjenja, pomisli.. Magla i mjesecina mi igraju pred ocima. Ostalo mi nekoliko stranica. Magla se podize, a sunceve zrake zamjenise mjesec. Najavljuju Banju Luku. Uvijek sam te zelio posjetiti, kazu da si prava ljepotica. Ali ne sada, moram da idem dalje.. sigurno drugi put. Djevojka zatvori svoju knjigu i uputi se prema izlazu. Ulazi gospodin u tamnoplavom odjelu,obraca mi se. Skidam slusalice i pokazujem mu kartu. Ooh ne. Slucajni kontakt ocima u kojima je samo pisalo: "Novi sugovornik." Da, na svu srecu je samo to pisalo. I strelica koja pokazuje na mene. Moglo je biti i gore, ne daj Boze da je pisalo Ispovjedaonica i prokleta strelica okrenuta prema meni. Ne bi mi bilo prvi put. Ko si? odakle si? koji broj obuce nosis? imas cuku, macu?.. ne zanima te to, ali moras nekako ubiti vrijeme. Pokusavam to shvatiti. Odgovaram iz pristojnosti i ne samo da imam cuku i macu, imam zivotinjsko carstvo. Sve sam slicice skupio. Masnina staje i samoca koju sam trazio pronadje mene. Sreca nije trajala dugo. Tri studenta se ukrcase i bacise se na posao remecenja mog mira.. Bio bi bezobrazan da sam im zamjerio na tome. Izlazim, otvaram prozor i palim cigaretu. Dok lokomitava bruji pozdravljam brda i prve proljetne usjeve znojem vrijednih ljudi zalivene koji cem im bogatim plodovima uzvratiti. Masem suncu, ali me od oblaka ne vidi. Grije vrhove piramidalnih brda, ista ona ko u Visokom. Mozda se i tu nesto krije ko ce ti ga znati. U svemu ima nesto duboko skriveno samo treba usuditi se i zaviriti. Vjetar se bori sa lokomotivom i u zadnjem dahu borbe ulazi kroz prozor i gubi se u toplom djelu vagona. Proljece se osmjehuje i donosi boju tvojih ociju.Radost i osvjezenje nakon umornog putovanja. Nista se ne moze porediti sa ta dva blistava žada. Ni jesen ti nije daleka. Spokojna i njezna poput ove bezimene rijeke sto lagano pritice ne obaziruci se na moje divljenje njenoj ljepoti. Jedna ada je razdvaja, ali joj to ne smeta. Ide ona dalje svojom mirnom putanjom. Ti mi isto cinis sto ova ada rjeci. Sunce se i dalje bori sa oblacima i mjesec mu pristize u pomoc. Udruzili se protiv zajednickog neprijatelja da bi ostavili zapanjujuci utisak na nebu. Priblizavam se kraju i posljednja utvrda djeluje jednako ozbiljno i zatvoreno kao i prva. Mozda tto samo tako izgleda. Nisi ni ti ozbiljna, samo si neshvacena. I ne brojim vise koja je po redu zapaljena cigareta. Pocinje me nervirati gradsko ruglo i te mrtve beživotne gradjevine. Posljednja stanica u najavi i priprema za izlazak. Dobijam iskren pozdrav od crvenog olimpijskog vozica i ples dva goluba u znak dobrodoslice. Nedostatak sna me ubija...odlazim sa koferom punim misli..raspakujem kofer i bacam stvari kroz prozor ostavljajuci jednu. Spustam se u krevet i vodim te sa sobom...

11.02.2014.

Ponosan

Bas je bio lijep dan. Sedmi april, na pauzi ispijam kaficu i cekam koleginicu da mi se pridruzi pa da se vratimo na posao. Na dipleju pise mama dok telefon zvoni. Halo. "Sta radis?" Kazem da sam na pauzi i da se vracam na posao za pola sata. "Nemoj da bi isao dole na proteste, opsti je haos, neko ce ti razbiti glavu. Nemoj da bi te Bog navratio." Rekoh joj da se ne sikira i da ne mogu izaci s posla i ako bude frke da cu se skloniti na sigurno. Naravno da sam lagao. Itako smo dvije do tri minute se vrtili u krug i priicali o mojoj sigurnosti. Al sta ces, mati ko mati. Ne mogu joj zamjeriti, nekad je moram i slagati jer se previse brine. Ni to nije cudno s obzirom da je veoma mlada ostala bez muza i ja sa svojih nepunih pet godina se samo sjecam kada je otisao iz sklonista da vidi ima li cetnika... vise se nije vratio, a Njoj sam ostao samo ja. Mogla se udati, ostaviti me, ali je sve sto je imala ulozila u mene i moje skolovanje. Pa kako sad da joj objasnim da i ja zelim da budem huligan i palim vladu koja je mom narodu umjesto zlatnih kasika poklonila siromastvo i bjedu. Kako bolan? To sam zelio od kad sam skolu zavrsio. Ispunila se tog prelijepog sedmog aprilskog dana. Dolazi kolegica koja je zbog musterije zrtvovala petnaest minuta svoje pauze. Usput raspravljamo o aktuelnoj situaciji i uz malo dozu humora na sve to se vracamo na posao. Ni pola sata nismo radili kada je sef izasao i rekao da prekinemo sa radom. KOntam opet neki sastanak. Na moje opste zadovoljstvo i zaprepastenje nekih kolega nam je rekao da zgrada vlade gori i da idemo kuci ili se sklonimo negdje na sigurno. Pa nije ratno stanje. Ljudi, kasnije huligani zapalili zgradu vlade. I neka su! Narod napravio, narod zapalio. Nisu tudje zapalili, svoje su. Oblak dima iznad Tuzle poziva na revoluciju. Na putu do Sodaso zgrade srecem mnogo zadovoljnih lica i na svakom isto pise: "Ponosan." I ja sam bio ponosan kada sam je izbliza vidio u plamenu. Neki su cak sjedili na foteljam iz vlade, kazu da vide kako je to. Narod je pomagao vatrogascima, kao ugasit cemo mi nju, ali prvo da vidite da nema zajebancije. Brzo organizacija je dovela do pokreta prema Tuzilastvu a nakon neispunjenja zahtjeva da se oslobode momci koje je policija privela u prethodna dva dana uputili smo se prema zgradi opcine. Odmah je pocelo kamenovanje zgrade na sta je policija brzo intervenisala i suzavcima pokusala da nas rastjera. Al samo na kratko. Organizacija na nivou i juris na policiju koji se odmah predadose. I Opcina je gorjela. Ispunise zahtjeve a imali sansu da sprijece dalje paljenje. Malo se sjedilo ispred MUP-a i poceli smo se razilaziti. Za veceru dobija dnevnik na tv-u. Na ekranu samo nekakvi huligani, klinci i narkomani koji su palili, pljackali i unistavali drzvanu imovinu. Preispitujem se da li sam bio na pravom mjestu danas. Govna medijska, sram i stid da vas bude. Kakvi ba huligani kakave pizde materine? Uvredama cete nas samo vise ujediniti. Raja izasla da trazi svoje a ovi im ne daju, i jos ispod medijske suknjice pozivaju na dijalog. Pun je nama kurac dijaloga. Vec je kasno, nece ljudi da pregovaraju. Kad smo mi htjeli, vama je bilo sve drugo prece, od ljubavnica do skupih putovanja. Lafo izgledalo isto kao u ratu. Onda sam ja bio u pogresnom ratu i u pogresnoj drzavi. Ne daj Boze da ovo pocne izgledati kao u ratu. Nekoliko zgrada izgorjelo i odmah rat. Smjesni ste. Ima sanse i za to. Ako pocnete hapsiti i kaznjavati protestante, dobit cete ratno stanje ili ne daj Boze ne ispunite neke od zahtjeva. Vi cete nekog kaznjavati.Mozete samo da na koljena kleknete i njezno ga poljubite


Stariji postovi

Probudi se, vrijeme je
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930